Klub očeva: “Razvoj samopouzdanja kod djece”

tk-hammonds-qJDkJRTedNw-unsplash+(1).jpg

Sedmu radionicu projekta „Klub očeva“ obilježili smo temom razvoj samopouzdanja kod djece. Ako su djeca prihvaćena, poštovana i pohvaljivana za to što jesu i kakva jesu, počet će podjednako prihvaćati svoje pozitivne i negativne strane te će se kod njih razviti odgovarajuće samopouzdanje. Ako ih roditelji i druge osobe koje su im važne omalovažavaju, vrijeđaju, okrivljuju i odbacuju, djeca će razviti negativne stavove prema sebi te nisko samopouzdanje.


Taj proces počinje već u ranoj dobi. Samopouzdanje nije nešto s čime se dijete rodi, već se razvija tijekom života. Poruke koje kod djeteta izazivaju osjećaj srama i manje vrijednosti ostavljaju trag i mogu dovesti do loše slike o sebi, niskog samopouzdanja, a time i do poteškoća u funkcioniranju, ne samo tijekom djetinjstva nego i u odrasloj dobi. Da bi dijete voljelo sebe, potrebno je da se osjeća voljeno i prihvaćeno od prvih dana od njemu najvažnijih osoba, roditelja. Iskustva iz djetinjstva koja vode do zdravog samopouzdanja su:

  • nagrađivanje

  • slušanje djeteta (Za samopouzdanje djeteta nužno je naći vremena saslušati ga i pritom pokazati zanimanje za ono što govori. Obratite pažnju na ono što dijete govori i što vam time želi poručiti.)

  • ako se s djetetom razgovara s poštovanjem

  • ako se djetetu posvećuje dovoljno pažnje i ljubavi (Ljubav treba biti bezuvjetna, bez obzira na to što dijete čini, odnosno ne čini i roditelj tu ljubav treba stalno pokazivati.)

  • iskustva u školi ili kroz sportske aktivnosti

  • pouzdana prijateljstva.

Iskustva iz djetinjstva koja vode do niskog samopouzdanja su:

  • stalno kritiziranje (ne treba stalno kritizirati, treba znati i pohvaliti dijete)

  • ako se na dijete stalno viče ili čak tuče

  • ako se dijete ignorira, zapostavlja ili ga se razmazilo

  • očekivanje od djeteta da bude savršeno u svakoj prilici

  • neuspjeh u školi ili sportskim aktivnostima.

Na negativna dječja ponašanja reagiramo u sekundi, dok dobra uzimamo zdravo za gotovo, a djeca, koja uz današnji način života često čeznu za našom pažnjom to i primjećuju. Kako pohvaliti dijete: Budite konkretni. Nije dovoljno samo reći “divan i prekrasan crtež” već je potrebno da pohvala sadrži:

  1. Opis djetetovog ponašanja – reći što sve vidite na slici

  2. Vaš doživljaj – npr. kako vam se posebno sviđa neki detalj

  3. Uvažavanje djetetova napora – slika je jako uredno obojana

Nemojte pretjerivati. Kad pohvaljujete dijete nemojte ga podsjećati na prije učinjene pogreške jer time umanjujete značaj pohvale. Kako kritizirati dječje postupke a da to na dijete ne ostavi loše posljedice?

  1. Opišite ponašanje s kojim niste zadovoljni. Šarala si flomasterom po zidu.

  2. Objasnite djetetu zašto to treba promijeniti. Zid ružno izgleda.

  3. Pokažite da razumijete njegove osjećaje. Znam kako voliš crtati flomasterima.

  4. Jasno recite što očekujete. Nemoj više crtati po zidu.

  5. Nemojte zaboraviti pohvaliti dijete.

Vodite računa da se kritika uvijek odnosi na dječje ponašanje, a ne na njegovu osobnost.

Tema sljedeće radionice biti će: Strategije za razvoj uspješne djece. 

Previous
Previous

Škola za roditelje: “Može li disciplina biti pozitivna?”

Next
Next

Klub očeva: "Poruke koje šaljemo djeci"