Klub očeva: “Poruke koje šaljemo djeci”

Šestu  radionicu projekta „Klub očeva“ obilježili smo temom poruke koje šaljemo djeci. Cilj radionice bio je naučiti kako uspješno komunicirati s djetetom, kako razumjeti dijete i kako da dijete razumije roditelja.

Dobra je komunikacija ona koja dvjema osobama omogućuje da se povežu. U slučaju komunikacije između roditelja i djece dobra komunikacija pomaže djetetu da se poveže s roditeljima.

Kooperativna komunikacija je učinkoviti način komunikacije koji potiče suradnju i pomaže djetetu da razvije pozitivno razmišljanje. Sastoji se od 4 točke koje je bitno prikazati djetetu: zadatak pretvorite u timski rad, zamolite za suradnju, pomozite mu misliti i pružite mu slobodu.

Učinkovitost kooperativne komunikacije leži u traženju djetetove suradnje i u tome da zadatke pretvorimo u timski rad. Kad dijete ima društvo, zadatak se čini ugodnijim i jednostavnijim nego kad ga mora obaviti samo. Za dijete „presvuci se“ zvuči mnogo teže nego „idemo se presvući“.

Druga prednost sastoji se u tome što će dijete prije pozitivno odgovoriti kada shvati da odrasla osoba od njega traži suradnju. Vaše vam dijete želi pomoći, želi biti s vama i ukoliko ga zamolite ili pozovete na suradnju pomoći će vam. Želite li da dijete pospremi igračke umjesto: “Pospremi svoje igračke.“ pokušajte ga zamoliti „Hoćeš li mi pomoći da ih pospremim?“.

Djeci može biti teško surađivati, jer ne misle isto kao roditelji. Potrebno je djetetu objasniti što mislite o konkretnoj situaciji. Postavite mu pitanja koja će mu omogućiti da se stavi u vaš položaj, npr.: „Kako misliš da bismo to mogli srediti?“ ili „Kako se tebi ovo čini?“. Uspijete li djetetu objasniti svoja razmišljanja, bolje će shvatiti što osjećate i što tražite od njega. Veća je vjerojatnost da će surađivati s vama.

Vjerojatnije je da će dijete učiniti ono što tražimo od njega ako mu ostavimo određen stupanj slobode umjesto da mu naređujemo. Svatko od nas voli osjećati da ima izbor. Umjesto da mu kažete: “Moraš staviti prljavu odjeću u košaru i obući pidžamu. “pitajte ga: „Što bi radije prvo: obukao pidžamu ili bacio prljavu odjeću u košaru?“. Tako obično tešku situaciju za dijete pretvaramo u pozitivan trenutak.

 

Nekorisni oblici komuniciranja                                                             Korisni oblici komuniciranja

 

– Kritiziranje, moraliziranje, zapovijedanje, zastrašivanje, razuvjeravanje, okrivljavanje…

 

+ Aktivno slušanje, reflektiranje, korištenje JA poruka, asertivno izražavanje

 

– Duga predavanja i objašnjavanja

 

+ Kratke rečenice

 

– Okrivljavanje ( „Ti si kriv/a!“)

 

+ „Ja rečenice“

 

– Nejasne izjave ( „Saberi se.“, „Stvarno si nemoguć/a.“)

 

+ Preuzimanje odgovornosti za svoje reakcije

 

– Korištenje riječi „UVIJEK“ i „NIKADA“

Vraćanje na prijašnje sukobe

 

+ Usmjeravanje na sada i ovdje

 

– Postavljanje negativnih pitanja („Zašto uvijek to radiš?“, „Koliko puta ti trebam reći?“)

 

+ Izravne i specifične izjave ( „Prestani udarati sestru.“)

– Nesklad verbalnog i neverbalnog govora  

+ Skladnost verbalnog i neverbalnog govora

Neutralni ton glasa

 

– Slabo slušanje bez kontakta očima, kažnjavanje šutnjom

 

+ Aktivno slušanje s kontaktom očima, kimanjem glave, spuštanjem na fizičku razinu djeteta

 

– Prekidanje usred rečenice

 

+ Parafraziranje – ponovite što je druga strana izrekla

 

– Ponižavanje i sarkazam ( „Ništa ne možeš napraviti normalno.“)

Deranje, vrištanje

 

+ Neutralni ton glasa

Izražavanje vlastitih emocija

 

– Prekrivanje svojih osjećaja

 

+ Izražavanje vlastitih emocija

 

– Skakanje s teme na temu

 

+ Razrađivanje jedne teme

 

– „Čitanje misli“, tj. smatramo da znamo što druga strana misli i osjeća

 

+ Slušanje tuđe perspektive i postavljanje pitanja kako bi još bolje shvatili

 

Tema sljedeće radionice biti će: Razvoj samopouzdanja kod djece.

 

Literatura:

  • Bilbao A.: Dječji mozak objašnjen roditeljima, Egmont d.o.o. Zagreb,2020.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *