Klub očeva: “Roditeljska uloga oca u odgoju”

Početak provedbe projekta “Klub očeva” obilježavamo važnom temom, a to je kakva je roditeljska uloga oca u odgoju djeteta?

Naime, svatko od nas u životu ima neke uloge. S nekima smo se rodili, neke smo tijekom života stekli, neke smo izgubili, a neke zadržali. No, jedna od najvažnijih uloga u životu je ona roditeljska. Svaki roditelj bi se trebao zapitati što očekuje od sebe u odnosu prema svojoj roditeljskoj ulozi, a zatim vidjeti o čemu ovisi koliko će se njihovih očekivanja ostvariti.

Ostvariva su ona očekivanja koja ovise o nama, a nerealna ona koja ovise o drugima (primjerice djeci). Odgoj je utjecaj iz kojeg dijete ima priliku učiti i stvarati osobna uvjerenja i stavove. Uloga roditelja je utjecati usklađujući se s djetetom, njegovim potrebama i potencijalima. Svi načini ponašanja koje mi kao roditelji biramo i načini ponašanja koje biraju naša djeca povezani su s našim, odnosno njihovim uvjerenjima. Roditeljska uloga podrazumijeva i postavljanje granica. Kada je riječ o postavljanju granica u odgoju djece, a granice znače sigurnost, ne pregovara se s djetetom.

Kada govorimo o ulozi oca, ona je veoma važna. Tako literatura navodi da postoje brojne dobrobiti aktivnoga očinstva. Ovo su neke od njih:

  • dječaci i djevojčice čiji su očevi aktivni i koji im pružaju ljubav ostvaruju bolje rezultate u školi i imaju bolji emocionalni i socijalni razvoj
  • imati oca koji nije nasilan pomaže dječacima smanjiti agresivno ponašanje i propitivati seksističke stavove
  • kod djevojčica je iskustvo bliskoga i pozitivnoga odnosa s ocem ili muškom figurom autoriteta povezano sa stvaranjem nenasilnih veza u odrasloj dobi i daje im veći osjećaj samosvjesnosti
  • parovi su sretniji kad ravnopravno sudjeluju u brizi o djeci
  • aktivni očevi žive duže i imaju manje psihičkih i fizičkih problema, kao što su povišen krvni tlak, bolesti srca i alkoholizam.

U odgoju djece često nastupamo iz svojih uvjerenja koja smo velikim dijelom usvojili tijekom obiteljskog odgoja. Pri tome neki naši postupci više, a neki manje pomažu izgradnji dobrih odnosa između roditelja i djece, pa se može zaključiti da su različiti odgojni postupci različito djelotvorni. Razmislite, kada ste bili djeca, jesu li se vaši roditelji slagali sa svim vašim načinima ponašanja i kako su se sve oni ponašali da biste vi kao djeca radili ono za što su vjerovali da je dobro za vas. Ne možemo kontrolirati ponašanje drugih osoba, pa tako ni svoje djece, kao što ni naši roditelji nisu mogli kontrolirati nas. Ponašanjem koje je uključivalo prisilu samo su se od nas udaljavali, ali mi kao roditelji uvijek možemo stvarati bolje uvjete za svoju djecu, razumijevati ih i poštovati i tako povećati vjerojatnost da će djeca u onome što im nudimo pronaći smisao za sebe i prihvatiti vrijednosti za koje se zauzimamo.

 

Literatura:

  • Bouillet, D., Bićanić, J., Ivančan, A., Novosel Guszak, D., Rovis Brandić, A., Sitar, M.: Socijalnopedagoški mozaik: Razvoj modela potpore učenicima s problemima u ponašanju. Školska knjiga. Zagreb, 2018.
  • REDMAS, Promundo, EME: Program T: Priručnik za uključenje muškaraca u očinstvo i brigu o zdravlju majke i djeteta. Organizacija mladih Status:M, 2016.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *